|
Article on other languages:
|
Psihologija je skup akademskih, kliničkih i industrijskih disciplina koje se bave proučavanjem, objašnjavanjem i predviđanjem ponašanja, razmišljanja, osjećaja (emocija), motivacije, ljudskih međuodnosa i njihovih potencijala. Takodjer, ona se, po drugim autorima ubraja u discipline filozofije, od koje je i nastala u 2. polovici 19. stoljeća. Njeno polje proučavanja možemo proširiti na životinjski i biljni svijet. DisciplinePod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su:
Metode psihologijeSvaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihijatrijskog istraživanja jesu samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanje slučajeva i eksperiment. Psihoterapija i tehnike psihološke analize
PSIHOANALIZA- Teorija i metoda dubinske psihologije koju je početkom 20. st. utemeljio Sigmund Freud kako bi ojasnio duševne procese kao i nastajanje i liječenje psiholoških poremećaja. Predstavlja obuhvatan teorijsku skup koji se između ostalog temelji na sljedećim dvama postupcima: 1. Psihoanalitička teorija ličnost: Psiha čovjeka prema Freudu podijeljena je u tri područja (instance): Id,Ego i Superego. Id predstavlja iskonske biološke animalističke nagone čovjeka koji nestaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti i norme društva. Takoreći predstavlja funkciju savjesti osobnosti. Ego je posrednik između Ida i Superega. Ono je središnja instanca odlučivanja koja pokušava uskladiti potrebe Ida s preduvjetima Superega. 2. Psihoanalitična razvojna psihologija: osnova razvoja psihoanalitične razvojne psihologije jest razvoj libida (seksualnog nagona). Ovisno o dobnoj razini libido obilježava različite regije tijela djeteta: oralna faza (prva godina života), analna faza (druga do treća godina života), falusna faza (četvrta do šesta godina), latentna faza (sedma do deseta godina), genitalna faza (od jedanaeste godine). Kao moguće krize ili problemi unutar psihoseksualnog odgoja (fiksacije) mogu se javiti Edipov kompleks, Elektrin kompleks ili zavist na penisu. Teroija liječenja: Prema Sigmund Freudu nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjastva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su primjerice neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tjedno bi se tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odraslij dobi mogli svladati. Pacijent tijekom seanse treba ispripovijedati sve što mu padne na pamet (slobodna asocijacija). Važni elementi psihoanalize su prenošenje i tumačenje snova. Klasično psihoanalitičko liječenje traje nekoliko godina. Psihoanalitičke škole koje i danas još postoje djelomično se znatno razlikuju jedna od druge. Tako postoje oblici liječenja kao što je skraćena psihoanalitička terapija ili fokalna terapija. Posebice liječenju djece i mladig prilagođena su načela dječje analize Anne Freud i Melanie Klein. Dječja psihoanaliza primjenjuje se primjerice kod depresije i opsesivne neuroze. Psihologija i psihijatrijaPsihologija i neurologija, psihoneurologijaPsihologija i filozofijaPsihologija i umjetnostPovijest psihologijePovijest hrvatske psihologije
Zanimljivosti koje se tiču psihologijeNa grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, znači duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića. Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom kompleksu. Postoje dokazi da je pojam "psihologija" prvi upotrijebio Marko Marulić. [1] Psihološka bibliografijaPsihološki testoviTestovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobiti ćemo kvocijent inteligencije IQ.[2] PsiholoziNjihovi radovi, teorije i život... Izvori
Vanjske poveznice
|
This article is from Wikipedia. All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License.