|
Article on other languages:
|
Francuski jezik (ISO 639-3: fra) je jedan od romanskih jezika koji se prvenstveno koristi u Francuskoj i njenim prekomorskim departmanima i teritorijima, u Belgiji (uz flamanski i njemački), Luksemburgu (uz luksemburški i njemački), Monaku i Švicarskoj (uz njemački, talijanski i retoromanski), u Kanadi (poglavito u pokrajini Québec) te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama . Njime se koristi 77 milijuna stanovnika na Zemlji kao prvim jezikom i 52 milijuna ljudi kao drugim jezikom, pa je s ukupno 129 milijuna frankofona (prema procjeni iz 1999. godine) po brojnosti govornika francuski jezik deseti na svijetu.
Mjesto francuskog jezika u svijetuIako je tek treći po broju govornika među romanskim jezicima (iza španjolskog i portugalskog), francuski jezik je i dalje, geopolitički gledano, najvažniji romanski jezik. I dok je još u 19. stoljeću (i na početku 20. stoljeća) uživao status glavnog svjetskog jezika, tijekom 20. stoljeća francuski je drastično izgubio na važnosti, do te razine da ga se katkada (neutemeljeno) zna svoditi samo na jezik kulture i diplomacije. Međutim, osnivanjem i djelovanjem Međunarodne organizacije Frankofonije (L'Organisation Internationale de la Francophonie) (kraće: Frankofonija), različitim vrstama suradnje Francuske i Belgije s bivšim kolonijama, promoviranjem francuskoga u svijetu, te prije svega brzim demografskim rastom velikog broja zemalja članica Frankofonije i opismenjivanjem stanovništva u istima (pretežno onima smještenima u Africi- poglavito zemlje Magreba, ali i druge, u kojima je francuski obično jedan od službenih jezika) trend stagnacije francuskog je zaustavljen, pa se u posljednjih par desetljeća mogu primijetiti posve drukčija kretanja. Prema najnovijim podatcima francuski jezik uči 89 634 000 ljudi u svijetu (porast od gotovo 10% u 7 godina - od zadnjeg istraživanja 1998.), što ga čini drugim najviše učenim svjetskim jezikom (odmah nakon engleskog). Od toga broja 37,26% se odnosi na subsaharsku Afriku, 30,9% na Europu, 20,1% na Sjevernu Afriku i Bliski Istok, 9,47% na Sjevernu i Južnu Ameriku, a 2,25% na Aziju (bez Bliskog Istoka) i Oceaniju. Kratak pregled francuske fonetikeGlas koji se čuje Kako se piše [a]= a [u]= ou [i]= i, y [o]= o, au, eau [e]= è, ê, ai, ei (u principu e s kvačicom (osim é )) [é]= (isto kao i e, samo su malo usta razvučenija, može se čitati isto kao i e) é, ed, ez, er (na kraju riječi, npr parler i parlez se izgovaraju [parlé ] [ü]= (ili fućkajuće i), kaže se i, samo se skupe usne u krug kao da će se reći u [ø]= (ili muklo e), englesko e u the= e (bez ikakve kvačice, osim kad je prvo slovo u riječi, tad se čita normalno), eu [ö]= (ili muklo eu). Glas sličan hrvatskom poluglasu ugh, kada je netko zbunjen, kad se ne zna što je neko rekao, ugh = eu, œ, (npr. provocateur [provokat r] a, o i ö imaju 2 verzije otvoreniju i zatvoreniju, ali se na to manje više ne obraća neka pažnja Nazali u francuskom su samoglasnici koji ti se sastoje od kombinacije nekog samoglasnika +n ili m, s time da ti se n (ili m) pročita tiho, ili da se skoro uopće ne čita Nazali Glas koji se čuje Kako se piše nazalno u (čita se a s zaobljenim usnama+ tiho n)= un, um [ẽ] (a + tiho n)= ain, ein, aim, eim, in (općenito neki samoglasnik(ili ništa čak +in ) razlika između nazalno u i ẽ je nestala u govornom francuskom, tako da se oboje mogu pojednostaviti kao a + tiho n.
[ã] (o s razvučenim ustima + tiho n)= an, en, am, em razlika između [õ] i [ã] je da su kod prvog usne zaokružene, kao kod pravog o, a kod drugog razvučene kao u a, ali u brzom govoru se to neće opaziti.
Glasovi koji se čuju Kako se pišu [j]= i +samoglasnik (npr. ie=je) [wi]= ou+i (npr. oui [wi]) [vi]= ui (npr. huit [vi]) [wa]= oi (npr. moi [mwa]) Kombinacija ay se čita kao ai+i dakle ej. Općenito y je kao 2 i (ali to nekada ne dođe do izražaja). Ako su na samoglasniku 2 točkice, kombinacija samoglasnika se ne čita, već se čitaju odvojeno, npr. noël [noel] Suglasnici Manje-više isti kao i hrvatski (s time da se h ne čita, te ima i još neke razlike) Glas koji se čuje Kako se piše [š]= ch [k]= qu, k, c (uvijek osim ispred e & i) [g]= g (uvijek osim ispred e & i) [nj]= gn [r] (malo se drugačije izgovara, vuče na rh) =r [f]= f, ph [s]= s, c sa cedillom (kvačicom ispod slova), c ispred e & i [z]= s između samoglasnika, z [ž]= j, g ispred e & i dupla slova se čitaju kao i da je samo jedno napisano Specijalne kombinacije Glasovi koji se čuju Kako se pišu [ej], [aj]= ail, eil, eille, aille, ille, il (npr. chandail [šandaj], vermeil [vrmej], grisaille [grisaj], viellard [vjejard], versailles [versaj], soleil [solej]) [s]= ss između samoglasnika [si], [se]= ti+on, ti+al, ti+el, ti+eux (npr. station [stasiõ], nation[nasiõ],démocratie[démokrasi], impartial[ãparsial], poteniel [potensiel],ambitieux [ãbisiöz] [ks]= x (manje-više) [gz]= x (među samoglasnicima) npr. example [egzãpl] [s]= x (nekad) Na kraju riječi koja ima više od jednog sloga zadnji suglasnik (osim ako nije c,r,f,l (englesko CaReFuL:) se ne čita. Ako sljedeća riječ počinje sa samoglasnikom (ili sa h) neki se suglasnici onda dodaju toj riječi, a riječi se spajaju. Npr, nous avons [nuzavõ] S time da vrijedi da glasovi na kraju riječi postaju Glasovi na kraju riječi čitaju se kao s= [z] x= [z] d= [t] Regionalni obliciAfrikaAmerika
EuropaOceanijaIzvedeni jezici
PosuđeniceProcijenjuje se da najmanje 13% francuskog jezika čine posuđenice (oko 4.200 riječi). 1.054 riječi su iz engleskog jezika, 707 iz talijanskog, 550 iz staronjemačkog, 481 iz starih galoromanskih jezika, 215 iz arapskog, 164 iz njemačkog, 160 iz keltskog, 159 iz španjolskog, 153 iz nizozemskog, 112 iz perzijskog i sanskrta, 101 iz raznih indijanskih jezika, 89 iz raznih azijskih jezika, 56 iz raznih afroazijskih jezika, 55 iz raznih slavenskih i baltičkih jezika i 144 iz raznih drugih jezika. OsobineVrste riječi:
bugarski • češki • danski • engleski • estonski • finski • francuski • grčki • irski • latvijski • litavski • mađarski • malteški • nizozemski • njemački • poljski • portugalski • rumunjski • slovački • slovenski • španjolski • švedski • talijanski Izvor: Službena stranica EU Romanski jezici (47 jezika)
aragonski • aromunski • asturleonski • dalmatski • emilijano-romanjolo • estremadurski jezik • fala • francuski • frankoprovansalski jezik • furlanski • galicijski • galurski • gaskonjski • istriotski • istrorumunjski • judeofrancuski • judeošpanjolski jezik (ladino) • judeotalijanski • kajunski • kampidanski • katalonski • korzički • ladinski • langedoški jezik • ligurski • limuzinski • logudorski • lombardski • loreto-ucayali španjolski • meglenski • mirandski • mozarapski • napolitansko-kalabreški • overnjanski • pijemntski • pikardijski • portugalski • provansalski • romanš • rumunjski • sasarski • shuadit (judeoprovansalski) • sicilijanski • španjolski (kastiljski) • talijanski • valonski • venecijanski.
More about Francuski: ski franc, słownik francuski, jezyk francuski, francuski recnik, francuski kulturni centar, |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
This article is from Wikipedia. All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License.